Nakon bestselera ,,Jovanka Broz: Moj život, moja istina” Žarko Jokanović se oglasio novom knjigom ispovijesti Jovankine sestre Nade Budisavljević pod nazivom ,,Moja sestra Jovanka Broz”, koju je objavila izdavačka kuća „Laguna”.
Kako počinje priča o Vašoj najnovijoj knjizi?
- Sa Nadom Budisavljević sam se svakodnevno viđao pored Jovankine bolesničke postelje. Na spisku za ulazak u njenu sobu bilo je pet ljudi - njene sestre Nada i Zora, sestrići Goran i Zoran, i ja. Nada i ja smo bili prisutni kada je Jovanka odabrala svoju fotografiju za naslovnu stranu svoje ispovijesti „Jovanka Broz: Moj život, moja istina”. Ja sam, iznad njenog kreveta, okretao stranice albuma sa fotografijama, a njih dvije su se sjećale ljudi i događaja. Zajedno smo došli u bolnicu kad nam je saopšteno da se Jovankino stanje pogoršalo i da je priključena na aparat za disanje. Tada mi je Nada rekla za Jovankinu poslednju želju – da bude sahranjena pored Tita. I, zamolila me da joj pomognem. Želju smo joj ispunili. Prvog me je pozvala kada je nakon sahrane obaviještena da je ukradeno Jovankino ordenje. Sa njom sam zajedno bio u policiji kada su joj uzimali izjavu zbog toga. Zajedno smo preuzeli Jovankine stvari i dokumenta iz bolnice, nakon njene smrti. Mnogo toga smo Nada i ja zajedno prošli. U tim danima dogovorili smo se da nastavimo priču o Jovanki. Da nastavimo tamo gdje je Jovanku bolest omela da ispriča svoju priču do kraja. Jer, Nada je jedini pouzdani svjedok svega toga, jedina osoba koja je sa Jovankom provodila svaki dan. I u dobru i u zlu. Sem toga, nakon vremena svakojakih neistina, podmetanja, laži i intriga – vrijeme je za istinu.
Kako je tekla čitava priča, u kojoj mjeri Vam je naravno, kao poznavaocu detalja iz Jovankinog života ta činjenica pomogla, te povjerenje koje ste već imali?
- Pričom Nade Budisavljević zaokružuje se priča koju je ispričala Jovanka Broz. Uz niz novih detalja, osvjetljava se Jovankin život. Nada pripovijeda iskreno i istinito. Dokumentaristički. Onako kako je zaista i bilo. Jer ona je svakodnevno uz Tita i Jovanku tokom 25 godina njihovog zajedničkog života, a nakon toga je 36 godina uz Jovanku, u danima njene izolacije. Do poslednjeg dana njenog života. Ovom knjigom Nada i ja, svako na svoj način, ispunjavamo obećanje koje smo dali Jovanki: da će se prava istina saznati.
I ova knjiga, poput prethodne na svjetlo dana iznosi mnogo novih informacija, podataka do sada nepoznatih javnosti. Navedite nam neke od onih koji će bez sumnje zaintrigirati i uzburkati javnost?
- Nada Budisavljević je izuzetna žena. Jedna od najfascinantnijih osoba koje sam ikada upoznao. Nadasve poštena, iskrena, objektivna, požrtvovana i lojalna do krajnjih granica. Nesebična i neumorna, izuzetno obrazovana i elokventna, osoba koja plijeni svojom neposrednošću i jednostavnošću. I, nadasve mudra i duhovita. Jedna od rijetkih osoba koje se nemilosrdno šale na svoj račun. U isto vrijeme i dama i veliki laf. Cio svoj život posvetila je sestri Jovanki Broz i cijelu sebe stavila je u njenu funkciju. Ona je Jovanki bila stilistkinja, garderoberka, asistentkinja, sobarica, sekretarica, pomoćnik, frizer, tjelohranitelj, medicinska sestra, njegovateljica i dežurni krivac. Kako ona kaže – kartica za sve. Bila je i njen ispovjednik i jedini čovjek od povjerenja. Čuvar svih njenih tajni. Ova knjiga obiluje nizom činjenica i dosad nepoznatih detalja iz Titovog i Jovankinog života. Potkrepljena je brojnim fotografijama i nekim interesantnim dokumentima. Ona je ispovijest jedinog živog svjedoka koji je živio u istoj kući sa Titom i Jovankom. Osobe koja je sa njima išla na brojna putovanja po svijetu, koja je sa njima ljetovala na Brionima. Osobe koja je jedno vrijeme i sama bila zaposlena u Titovom kabinetu i koja je Titu dala otkaz. U zvaničnoj rezidenciji Predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, u Užičkoj 15 u Beogradu, na prvom spratu imaju tri spavaće sobe. U jednoj je Tito, u drugoj Jovanka, a u trećoj njena najmlađa sestra Nada. Jednom prilikom Krleža joj je rekao: „Sve znate, sve vidite, sve čujete i ćutite, ni o čemu riječ ne govorite”. A ona mu je odgovorila: „To mi je bio posao. Što sam čula - nisam čula, što sam vidjela – nisam vidjela”. Sada je Nada prvi put progovorila o svemu. Poslije decenija laži, podmetanja i intriga - došlo je vrijeme za istinu. Istinu koja će sve iznenaditi. Sigurno je da će mnoge misterije biti razjašnjenje, a neke će možda i isplivati na površinu. Prije svega brojne tajne iz Užičke 15.
Kako biste ukratko opisali Jovanku, sada, poslije svih saznanja koja su Vam u mnogome upotpunila sliku o njoj?
- Jovanka je bila žena koja je obilježila čitavu jednu epohu. Najljepši simbol te epohe. Poslednja istorijska ličnost na ovim prostorima. Bila je Titov glas razuma, brana protiv poltrona i kabadahija koji su htjeli da manipulišu njime. Ne slučajno, njen progon i izolacija poklapaju se sa počecima razbijanja Jugoslavije, a Jovanka je bila prva prepreka koju je trebalo odstraniti. Međutim, sve je u ovoj zemlji moglo da se slomi i uništi, sem ponosne Jovanke Broz. Čitav jedan sistem, sa svim svojim mehanizmima moći urotio se protiv jedne bespomoćne žene. Bez krivice kriva, bez suđenja osuđena, izolovana, lišena svih građanskih prava, proganjana, mučena, klevetana, omalovažavana, izložena psihološkoj torturi, zatočena u neljudskim uslovima. Bestidno bezakonje i nasilje kojem je bila izložena, ući će u anale beščašća i srama svih država koje su ovdje postojale. A, ona im je, na sve to, njoj svojstvenim prkosom, poručivala: „Živim iz inata, da ispravim nepravdu”. Slamali su je, ali je nisu slomili, ponižavali su je, ali je nisu ponizili. Ako se jednoga dana bude pravila enciklopedija ponosa i dostojanstva, njena slika će svakako biti na naslovnoj strani.
Kakvi su Vam planovi po pitanju promocije knjige?
- Nema bolje promocije za jednu knjigu od činjenice da je ta knjiga - dobra knjiga. Ni prošla knjiga „Jovanka Broz: Moj život, moja istina” nije imala promociju, a bila je jedna od najprodavanijih knjiga na prostorima bivše Jugoslavije ikad. Sada planiram jedan scenski omaž Jovanki Broz. Gdje ću prvi put tonski pustiti neke od snimaka mojih razgovora sa njom.
Kakvi su dalji književni planovi?
- Godinama vrijedno i temeljno pišem. Upravo završavam novu dramu. Dva nova romana su skoro gotova. Treći je na putu. Spremna je za štampu i knjiga kolumni „Pisma poslušnog građanina Srbe”, koje, već skoro dvije godine, izlaze u „Nedeljnom Blicu”. Jedan renomirani izdavač me je zamolio da specijalno za njih objavim jednu satiričnu knjigu. Ali, da se razumijemo, ovo je samo dio onoga što trenutno radim. Tačnije - onoga što sam priveo kraju.M. MILOSAVLjEVIĆ
Dva puta spaljivala bilješke
Šta je ono što Vas je bez obzira na činjenicu da zbilja znate sve o Jovankinom životu iznenadilo i začudilo a što ste saznali iz razgovora sa njenom sestrom?
- Priča koju mi je Nada ispričala kako je pomagala Jovanki da u dva navrata spale Jovankine bilješke. Prvi put neposredno nakon Titove smrti, u Užičkoj 15, a drugi put u vrijeme Jovankine izolacije u vili u Bulevaru mira 75. Jovanka je spalila ono što je imala napisano i Nada joj je u tome pomogla. Jovanka mi je pričala da nema ništa zapisano, ali nisam znao da je to što je imala spalila. Ali, to razumijem, prije svega kao njenu namjeru da zaštiti život svoje sestre Nade. Jer joj je otvoreno bilo prećeno da će Nadu ubiti, ako ona bilo šta progovori.